STOJADINOVIĆ: TALENAT SE MORA POŠTOVATI I NJEGOVATI

1aakoncertstojadinovicKoncert polaznika seminara za solo pjevanje profesorke Milice Stojadinović održan je sinoć u koncertnoj dvorani-crkvi Sv. Duha.

Podsjetimo, ova umjetnica, inače, redovna profesorka na Akademiji lepih umetnosti u Novom Sadu, je od 01-05. decembra održala seminar solo pjevanja u Muzičkoj školi „Vida Matjan" i kao proizvod tih majstorskih radionica je bio upravo i sinoćnji koncert.

Prvakinja novosadske opere u intervjuu za Radio Kotor ističe da je Crna Gora rasadnik raskošnih glasova. „Prosto je nevjerovatno kako te djevojke imaju raskošnu, predivnu boju glasa, ali i veliku želju za pjevanjem. Puno radosti pružila su mi ova četiri dana provedena u Kotoru, a vidim i njima. Puno toga su usvojili za vrijeme organizovanja masterklasa. Imaju sreću da rade sa profesorkama kao što su Milica Milanović, Bojana Pejanović, Milica Lalošević. Mislim da sam im ovoga puta donijela neku novu energiju i djeca su to lijepo prihvatila. Vjerujem da će se nakon mojih predavanja mnoge učenice učvrstiti u svojoj odluci i želji da im ovo bude budući poziv", iskrena je bila sopranistkinja.

Neke od učenica Muzičke škole "Vida Matjan" su se, upravo nakon održanog masterklasa 2008. odnosno 2009. godine, opredijelile da studiraju u njenoj klasi. "U pitanju su Milica Zdravković, sada Milanović, Emilija Minić koja trenutno nastupa u Italiji, a sada su mi na četvrtoj godini studija Nikolina Pušara iz Zelenike i Hristina Dragović iz Ulcinja. Imponuje mi što su tada bile nadahnute mojim predavanjima i odabrale da nastave muzičko obrazovanje upravo u mojoj klasi, na novosadskoj akademiji", rekla je Stojadinović.


Sigurna je da niti jedan mladi čovjek na početku školovanja nije svjestan koliku žrtvu traži operska umjetnost. "Moji roditelji bili su pasionirani ljubitelji opere. Za mene je bio praznik za oči, dok sam ih posmatrala kako se pripremaju za odlazak u pozorište. Uvijek sam se pitala kada će doći vrijeme da i mene odvedu. Sa sedam godina sam prvi put otišla u pozorište. Na programu je bila Verdijeva opera, Rigoleto. Kada se otvorila zavjesa, u meni se pokrenuo taj čarobni svijet baleta i opere, ali i jaka želja da jednog dana budem operska pjevačica. Dakle, Opera Rigoleto bila je prva koju sam odgledala u životu, ali je i moja debitantska uloga bila upravo Đilda, u Rigoletu. Sa 14 godina sam počela ozbiljno da se bavim pjevanjem i da razumijem koliko odricanja i vježbanja je potrebno da se postigne uspjeh", prisjeća se Stojadinović.
Pored umjetničkog angažmana bavi se i prosvjetno-pedagoškim radom. Zajednica muzičkih škola Srbije dodijelila joj je 2000. godine prestižnu nagradu za višegodišnje istaknute pedagoške rezultate. Učenici i studenti iz njene klase bili su laureati i osvajači mnoštva prvih i specijalnih nagrada na domaćim i međunarodnim takmičenjima, kao i uspješni solisti na sceni opere. „Imala sam sreću da sam negdje na polovini studija bila angažovana kao profesorka solo pjevanja. Od tada sam jako zavoljela profesuru i rad sa djecom, uopšte. Sretna sam, jer imam dvije paralelne karijere, pedagošku i koncertnu, koja mi je donijela brojne nastupe i putovanja. Vjerujem da je tajna mog uspješnog pedagoškog rada upravo u tome da sam ostvarena i na operskom i koncertnom planu. Psihologija je takođe moja ljubav. Svaki moj individualni čas je poseban. Učenicima i studentima pristupam vrlo posvećeno i sa saznanjem da je svako od njih specifičan, priča za sebe. Volim da se bavim i naučnim radom. Tako sam, nakon toliko godina uspješne karijere, 2011. godine odbranila doktorat iz teatrologije. Tema je bila Dramska karakterizacija Pučinijevih heroina. Moje veliko i dugogodišnje iskustvo na sceni dozvolilo mi je da osvijetlim tu temu, osim sa izvođačke i sa naučne strane. Bila sam u prilici da Pučinijeve heroine uporedim sa recimo, Verdijevim, budući da one na potpuno drugačiji način žive, vole i umiru", pojasnila je Stojadinović.
Boli je, kaže, utisak da je kultura u krizi. „Prije par godina zatvorena je Njujorška opera. Živi se brzo, za kulturu se ima sve manje vremena, ali i novca. Dosta je teška ekonomska situacija, ne samo kod nas. I kod vas je takokoliko vidim, ali i u okruženju. Samim tim, ljudima je lakše da se u takvom ambijentu odreknu onoga bez čega misle da mogu, a to su karte za neki kulturni događaj. Ne znaju da upravo takva dešavanja hrane i um i dušu, da su nasušno potrebna", kazala je Stojadinović.
Mnogi mladi umjetnici na početku karijere misle da će najbolju afirmaciju doživjeti isključivo kada napuste svoju zemlju. Ona se ipak nada da će se situacija promijeniti. Njena bogata izvođačka djelatnost na operskoj i koncertnoj sceni obuhvata nastupe u svim većim gradovima Jugoslavije, ali i Francuske, Mađarske, Engleske, Rumunije, Rusije, kao i na festivalima u zemlji i inostranstvu. „Istina je da mnogi mladi ljudi danas traže svoju sreću van granica svoje države. Mislim da bi otvaranje Odsjeka za solo pjevanje na cetinjskoj Muzičkoj akademiji bilo možda adekvatno rješenje za ovu problematiku. Otvoriti katedru za solo pjevanje ili opersku kuću. Da mladi ljudi imaju mogućnost da se do kraja edukuju. Prije 30 godina nije bilo niti jednog odsjeka solo pjevanja u Crnoj Gori. Prvo je u Kotoru to pokrenula profesorka Mirela Šćasni. Sada ima na desetine solopjevačkih klasa na primorju, što mi je veoma drago, ali bi bilo dobro da se zaista i to što prije otvori katedra. Ovdje ima jako kvalitetnih profesora. U inostranstvu je konkurencija mnogo veća, ali i novčani iznos koji se izdvaja za opersko pjevanje. Da se ne lažemo. I tamo postoje oni koji su se preko veze domogli izvjesnih pozicija, ali i oni koji su ih zasluženo dobili. Dražava koju bih svakako istakla kao primjer je Rusija. Procjenjuje se da je svaki drugi stanovnik ove države išao u muzičku ili baletsku školu. Naviknuti su na veliku konkurenciju. Pred vratima tamošnjih operskih kuća se nalazi oko dvije stotine talentovanih mladih ljudi. Utrkuju se ko će otpjevati perfektno, pa se greške ne opraštaju", objašnjava Stojadinović i dodaje kako je uočila da se mladi danas veoma malo trude i vježbaju. „Poručila bih im da niti jedan uspjeh ne dolazi preko noći, iako danas imaju nove modele slušanja i doživljaja muzike. Za ovih 30 godina mnogo sam naučila od profesorke Radmile Bakočević, ali i moje profesorke Biserke Cvejić. Njihove smjernice uglavnom su glasile da morate uporno vježbati, satima, pred nastupe, nerijetko i po cio dan. Da morate slušati kvalitetnu muziku, vjerovati u sebe i biti dosljedni u onome što radite. Potrebno je da nemate sklonost ka prehladama, da živite zdrav život, da imate mišiće koji su kadri da drže glas satima na visokoj poziciji, budući da nas grlo i glas nikada ne smiju izdati. Talenat se mora poštovati i brižljivo njegovati", zaključuje Stojadinović.

opstina-kotor2

radiokotor160x200

TO-KOTOR

Pretraga

politicka-saopstenja

oglasi2

Facebook-banner

uzivo

pele

KotorArt-logo

7391554
Danas
Juče
Ove sedmice
Prethodne sedmice
Ovaj mjesec
Prethodni mjesec
Svi dani
3433
5334
24139
5678705
68950
161928
7391554

Vaša IP: 54.226.227.175
Vrijeme: 2017-12-14 14:02:04
Go to top