Podsjećajući na početke organizovanijeg popularisanja sadnje maslina — i to više različitih sorti, pored žutice koja je tradicionalno najzastupljenija u bokeljskim maslinjacima — treba se sjetiti pokretača koji su povezali uzgajivače. To su Borislav Vukšić, Obrad Mandić, Miloš Menzalin, Davor Cankar i Nikola Popović, uz neumornu Vesnu Đukić koja je i danas uvijek spremna da bude od pomoći svim maslinarima.
Na čelu Maslinarskog društva „Boka“, koje je sve prisutnije na javnoj sceni, sajmovima i susretima maslinara od Njujorka do mediteranskih zemalja, nalazi se dr Ivan Ilić. On je i sam zaslužio brojna priznanja za kvalitet ulja iz svog maslinjaka u Lepetanima. Na susretima maslinara vrijedne nagrade su, osim Ilića, dobili i Đorđije Ivetić, Ilija Vujadinović i Damjan Menzalin, dok su sa poluostrva Luštica kao izuzetno afirmisani proizvođači prepoznati članovi porodice Moric.
Ono što posebno raduje jeste činjenica da se bokeljski maslinjaci sve više obogaćuju novim vrstama iz uvoza, kao i to što među novim maslinarima ima sve više mladih ljudi koji će nastaviti ovu tradiciju u Boki Kotorskoj. Mlinovi za preradu postoje u Grblju, Kavču, Gornjoj Lastvi i Prčanju, mada nisu svi uvijek u funkciju. S obzirom na povećano interesovanje za proizvodnju maslinovog ulja, bilo bi odlično da se i u Boki Kotorskoj podigne „Kuća maslina“, jer potreba za takvim objektom evidentno postoji.
Takođe, vrijedni i nagrađivani maslinar Đorđije Ivetić je na osnovu sopstvenog iskustva i učešća na seminarima sa kolegama iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore objavio knjigu „Savremeno maslinarstvo“, koja može poslužiti kao sjajan priručnik svima koji žele da se bave ovom granom poljoprivrede.
Najzad, u vremenu turističke ekspanzije Boke Kotorske i sve većeg broja ugostiteljskih objekata visokog ranga, maslina i domaće maslinovo ulje nalaze se na listi izuzetno traženih proizvoda. Posmatrano i sa te strane, potpuno je jasno koliko su maslinjaci i proizvodi od maslina važni za ekološku i ekonomsku budućnost sredine u kojoj živimo.


