No, dom u Risnu je iskustvom i povjerenjem korisnika stekao ugled među socijalnim radnicima, pa su mnoge aktivnosti te moderniji-savremeniji način rada sa starim licima zainteresovale zaposlene u drugim ustanovama. Jer,nije više novost da se u Risnu godinama održava kolonija likovnih umetnika, glumci, muzičari, animatori raznih profila, doprinose sadržajnjem boravku korisnika u domu, a uz angažman stalno zaposlenih korisnici Grabovca redovno su učesnici karnevala, gosti radio i tv programa, a imaju i svoj bilten. Ipak, već sedam godina održavane modne revije u Risnu i, uskoro, treći put Senior fest u Kotoru, programi su koji su naišli na posebnu pažnju javnosti i privlače korisnike domova iz država okruženja na druženje. Tako je tzv. treće doba postalo sve sadržajnije i nema monotonije, često neprijatne, u poznim godinama. Nema više onog sramežljivog osjećanja kod porodica da je neko blizak smješten u domu za stare. Jer, uslovi uz sadržajni boravak i stalna osvježenja raznih programa, podstiču na sve veće intersovanjhe za boravak u domu. Kao novinar, koji je na početku profesionalne karijere 1973. g. pisao o domu iz Risna u reviji NAŠA ŽENA i kasnije u elektronskim medijima snimio više reportaža, lako primjećujem napredak u svakom pogledu.

Uz predan rad brojnog kolektiva i generacija, koje su tokom osam decenija brinule o korisncima doma u Risnu, valja podsjetiti na čelnike koji su ostavili traga u Grabovcu. Od prvog direktora Ruže Đurkovic, pa onda Aco Popović, Gavrilo Stanković, Novak Novaković, Zoran Vukićević do Srđana Dragomanovića.