Za početak valja se prisjetiti šahovskih veterana i zaljubljenika u šahovsku igru poput Predraga Kovačevića, Vladimira Žunjića, Đorđija Vujkovića, Momčila Ćetkovića, Antuna Viha, Blaža Radulovića i drugih koji su koristeći lične veze i poznanstva omogućili da Kotor bude domaćin nacionalnih prvenstava Jugoslavije i Crne Gore, ali i da svojevremeno ugosti istaknute velemajstore, dobro znane na svjetskoj listi najboljih šahista.
Jedan od događaja, koji je dobio publicitet širom šahovskog svijeta, bila je simulutanka velemajstora Svetozara Gligorića marta 1981.g. Legendarni velemajstor odigrao je tada simultanku sa 38 igrača i pobijedio je (28-10). Ali se to gostovanje pamti posebno po tome što je Vladimir Žunjić, profesor kotorske Gimnazije i pasionirani šahista, pronašao u Istorijskom arhivu Kotora maturski rad Gligorića iz srpsko-hrvatskog jezika pisanog 11. juna 1941. g. na temu “Reprezentativna djela iz naše književnosti”. Rad je dobio odličnu ocjenu, pa je Gligorić kao odličan đak bio oslobođen usmenog dijela maturskog ispita. Predmetni nastavnik je bio Luka Vujović, a direktor Gimnazije Risto Kovijanić. Inače, Gligorić je u kotorsku Gimnaziju upisan u proljeće 1941. poslije aprilskog rata i bombardovanja Beograda, a stanovao je u Risnu kod porodice čuvenog dr Miljanića. Kada je, za vrijeme ručka, Žunjić uručio Gligoriću maturski rad, čuveni velemajstor je bio izuzetno obradovan i iznenadjen te uz zahvalnost rekao da će taj detalj biti istaknut u njegovim uspomenama i zapisima (Gligorić je bio i novinar Radio Beograda). A, autor ovog priloga, kao očevidac, svojevremeno je jugoslovensku javnost obavijestio o tom događaju u Kotoru.
No, pamti se i simultanka svjetske prvakinje None Gaprindašvili u Kotoru u Sindikalnom domu, danas prvi sprat hotela Kataro, marta 1966.g. Kasnije, simultanke su imali Talj, Korčnoj, te poznati jugoslovenski velemajstori Božidar Ivanović, Milan Matulović, Milunka Lazarević….


