U istoriji grada dubok trag ostavili su, takođe, Robertovi sinovi Bruno i Antun. Posebno je u muzičkom životu Antun Homen bio pokretač mnogih akcija u školama, dirigenrt i kompozitor a radio je sa orkestrima i horovima, crkvenim Sveti Tripun i doprinio brojnim mladim ljudima Kotora i Boke da se posvete muzici i ostvare zavidne karijere.
Miroslav Homen, sin Antunov, dogurao je najviše. Bio je direktor Opere u Narodnom pozorištu Sarajeva, dirigovao simfonijskim orkestrom u Sarajevu, horom Slobodan Princip Seljo, radio kao profesor Muzičke akademije u Sarajevu…
Poslije građanskog rata u BiH preselio je na Rijeku gdje je bio šef-dirigent Opere ,,Ivana pl. Zajca” ali i angažovan kao dirigent u operama Zagreba i Splita. Često je gostovao i u Crnoj Gori, kao i u programima KotorArta, a porodičnu tradiciju u muzici nastavili su Mirovi sinovi, Robert i Rudolf, koji su često na muzičkim scenama u Crnoj Gori.
Muzički talenat imali su Bruno Homen i njegovi nasljednici Zoran, Lidija i Robert, pa je prisustvo Homena bila redovna pojava u društvenom životu Kotora.
Ferdinand, sin osnivača urarske radnje Franja, imao je sina Antuna-Tončija koji je bio vrlo zapažen u društvenom životu Kotora poslije Drugog svjetskog rata, a njegovi nasljednici su Borivoje i Zdravko Homen koji su takođe imali muzički talenat i uopšte smisla za umjetnost. Tako je Borivoje, osim značajnih donatorskih akcija za uređenje Starog grada, osnovao GALERIJU KOD HOMENA gdje se u minulih dvadesetak godina održavalo ,svakog ljeta, više izložbi poznatih slikara i drugi programi književnika, muzičara i uopšte stvaralaca od imena i autoriteta. Da nasljednici slijede stazama predaka i podatak da sin Borivoja, Slobodan Homen, priprema monografiju o kartolinama - razglednicama Kotora unutar zidina gdje će se naći hiljade fotosa iz različitih perioda i izdavača koji su dolazili do Kotora.
Eto, na taj način od 1865. g. porodica Homen usidrila se u Kotoru kojem je davala i daje svestrani doprinos na afirmaciji grada koji je, sa okolinom, na listi zaštićen od UNESCO-a.