Ipak, sjećamo se dana kada je vaterpolo utakmica bilo, kako se to slikovito govorilo, skoro na svakoj ponti… Jer, u kotorskoj opštini su, osim Primorca, djelovali Borac (Orahovac), Val (Prčanj), Risan i Omladinac (Kostanjica). U opštini Tivat aktivni su bili Neptun (Tivat) i Donja Lastva, a duž hercegnovske rivijere Primorje (Kamenari), Mladost (Bijela), Bokelj (Baošići), Rivijera (Đenovići), Kumbor, Galeb (Zelenika) i Jadran. U ljeto 1973. godine – a tada su ljeti igrale prva i druga liga, kao i Republička liga – iz Boke Kotorske su u saveznim ligama igrali Jadran i Primorac (prva liga), Borac, Rivijera i Mladost (druga liga) te čak devet ekipa u Republičkoj ligi. Evropski stručnjaci su region Boke Kotorske pominjali kao fenomen, te uz naš zaliv pominjali i Liguriju, oblast oko Đenove, gdje su takođe bili raspoređeni klubovi poput onih u Boki Kotorskoj.
Iz tog perioda upamćeni su uspjesi koji potvrđuju tezu o fenomenu. Borac je u avgustu 1971. izborio status drugoligaša, i to iz mjesta koje je prema popisu brojalo 248 stanovnika, što je bio rekord Jugoslavije za savezni rang takmičenja. Zato zaslužuju da se pamte: Milorad Gopčević, Jovo Mršulja, Zdravko Parteli, Anto Palma, Željko Avramović, Zoran Gopčević, Mirko Krašovec, Vasilije Gopčević, Mato Pasinović, Branko Gopčević i Žarko Gopčević. Ekipu je vodio Pavle Vičević. Još jedan senzacionalni uspjeh bokeljskog vaterpola zapamćen je 30. avgusta 1973. godine, kada je seoski tim Mladost iz Bijele stigao do prve lige Jugoslavije. Uz trenera i igrača Božidara Cikotu Stanišića igrali su: Žikić, Kosač, U. Zloković, S. Zloković, Čičović, Ilić, Vuković, Malović, Nikolić i Krivokapić.
U tom periodu velike masovnosti stasali su vrhunski reprezentativci Jugoslavije iz bokeljskih klubova, afirmisali su se treneri iz Boke Kotorske, mnogi vaterpolo funkcioneri dobili su najodgovornija mjesta u Vaterpolo savezu Jugoslavije (VSJ), a sudije iz našeg kraja bile su na čelu "ljudi u bijelom" po rang-listama VSJ.


