Počeci su vezani za obalu i prve utakmice pored parka, danas Parka slobode, u narodu nekada zvanom “italijanski park”. Tu je, recimo, Primorac 1928.g. igrao sa ljubljanskom Ilirijom, dvije godine kasnije sa komšijama iz Herceg Novog, a u toj prohladoj morskoj vodi, koju je osvježivala Škurda, mnogi su zaradili i prehladu, kasnije reumu.
Na mjestu sadašnjeg otvorenog bazena postavljene su kasnije catare od drveta i tu su plivači i vaterpolisti trenirali i igrali do izgradnje otvorenog bazena 1954.g. Mada je u investiciji tadašnjeg Ministarstva pomorstva FNRJ stajalo da se finansira gradnja marine, odnosno mandraća, za barke. U to vrijeme korisno je bilo imati na funkciju nekog ko je vezan za Kotor.
U početku nije bilo tribina za gledaoce ,koju godinu kasnije postavljene su drvene, a za prvu međudržavnu utakmicu u kotorskom bazenu 30. juna 1964.g. Jugoslavija-SSSR/1-1/ udarnički su podignute betonske tribine koje su i dalje upotrebljive. Igrali su istinski asovi svjetskog vaterpola, sudio je Austrijanac Jozef Dirnveber, a pomoćnci su bili Ljubo Lubarda iz Kotora i Mišo Ćuković iz Herceg Novog.


