No, mnogo prije nego što je Vrmac postao adresa kotorskog sindikata za orgnizovanje prvomajskog uranka fešte, posvećene prazniku rada, priređivale su se u Stolivu. I to ne smo za mještane, već sve koji bi iz, skoro, cijele Boke dolazili do Stoliva da provedu prvi maj u šumi stolivskih kestenja /koštanja/.
Sjećajući se tih dana posljednji Mohikanci tog vremena, među njima Slavko Šava Ivanović, Đorđe Perišić i Mario Pilastro, pričaju o dolasku na feštu u Stoliv. Od Kotora preko Mula i Prčanja do Stoliva bio je makadamski put i tako sve do Tivta, pa je brodska veza bila najbolja. Toga dana brod je direktno plovio na liniji Kotor-Stoliv bez zadržavanja na Muo, Dobrotu ili Prčanj, kako je inače funkcionisala linija Kotor-Herceg Novi. A onda, u šumovitom dijelu Stoliva, pjesma i svirka, ali uz tamburice, gitare, po koju harmoniku, sve bez ozvučenja i uz repertoar pjesama koje su svi znali, podržavali i gotovo horski pjevali.
U tim poslijeratnim godinama /1947. pa dalje/ nije se moglo ponuditi previše no, ipak, običaj je bio da se ispeče jagnje na ražnju i zalije dobrom čašom vina.


