Ipak, povezivanje Kotora sa zaleđem je stara ideja, a prva žičara uspostavljena je u vihoru Prvog svjetskog rata 1916. tako da se navršava 110 od žičare Kotor-Cetinje. Jer, iz Kotora, još od 1814. g. u državi Austriji, pa Austro-Ugarskoj, zbog ratnih operacija prema Crnoj Gori, trebalo je obezbijediti mogućnost snabdijevanja vojnih trupa u okupiranoj teritoriji u zaleđu Boke Kotorske. Rađena je žičara, ne za putnike već za logističku podršku vojnim operacijama. Žičara je imala tri kraka - Škurda-Krstac 2607 m, pa Škaljari-Krstac 3433 m i Krstac-Cetinje 12136 m.
Za sat vremena žičara je do Njeguša mogla prebaciti 7500 kg razne robe, oružja i municije za potrebe vojne sile koja se okomila na Crnu Goru. A u tom ratnom vihoru sa položaja baterija, na visovima u Boki Kotorskoj, gađana je i Njegoševa kapela na Lovćenu koja je bila simbol Crne Gore, dugo vremena čak i u državnom grbu.
Završetkom Prvog svjetskog rata u jesen 1918. g. žičara je prestala da radi. Mnogo godina kasnije ostali su tragovi i djelovi opreme, korišćeni za redovan rad žičare, koja je ostala zapisana u istoriji našeg kraja.
Sadašnje generacije, nadamo se, neće imati potrebe da koriste žičaru u ratne svrhe. Sjećanje na onu od prije 110 godina može biti uvod turističkim vodičima kada savremene goste vode na izlet žičarom Kotor-Lovćen.


