Tada se, po pravilu, najčešće igralo na terenu Zavoda za gluvonijeme, a Kotor je bio jedan od gradova prepoznatljiv po broju ekipa i kvalitetu u malom fudbalu. Uostalom, u prvoj polovini 1974. g. održana je Gradska liga uz učešće 12 ekipa i redovna kola su igrana u dane vikenda i strogu evidenciju igrača, rezultata i svih neophodnih detalja. Na kraju, prvo mjesto pripalo je ekipi Slavija pa onda redom Veterani, Autoremont, Sportske novosti, Arsenal, Standa, Napredak, Pomorac, Omladinac, Dobrota, Gimnazijalac i Mašinac. Najbolji strijelac lige bio je Beri Brguljan sa 23 gola a najbolji golman Slavko Mijušković, oba iz ekipe Slavija.

Iz tih početaka malog fudbala u Kotoru pamte se kao talentovani igrači uz već pomenute Vlatko i Dakan Franović, Bato Radulović, Gajo Brguljan, Pavle Đurović, Mišo Begović, Pavle Vičević, Pana Milošević, Darko Čelanović pa kasnije Bato Marić, Jovo Suđić, Kinjo Vujović, Miodrag Otaševic, Jovo Buzdovan, Slobodan Guberinić i mnogi drugi.

Naišao je zatim period dominacije ekipa Fjaka, Troja, Veš mašina, Nikšićko pivo pa Zomime, danas Katara, odnosno Boke, koji su uključeni u Prvu, odnosno Drugu futsal ligu Crne Gore.

No, poseban status u malom fudbalu, odnosno futsalu, Crne Gore ima Sveto Ljesar koji je od 2007. selektor državne reprezentacije. Poslije igračke karijere u Bokelju, igrao je Ljesar za kotorkse ekipe mali fudbal, pa je preuzeo ulogu klupskog trenera, onda trenera u državnoj selekciji SR Jugoslavije da bi, evo, prije skoro 20 godina postao selektor. Preko 400 utakmica proveo je u dresu Crne Gore na klupi reprezentacije, proputovao mnogo zemalja i stekao autoritet i poznastva širom svijeta kao stručnjak u sportu koji je sve više popularan na svim meridijanima. Ljesar ističe sve veće interesovanje za futsal u Kotoru, i uopšte Crnoj Gori. Na njegovom spisku su i talentovani igrači iz Kotora, posebno Luka Vuletić koji je profesionalac u Slovačkoj i vrlo poznat među poklonicima futsala u Evropi. Tako je kroz pet - šest decenija ovaj sport u našem gradu prošao dug put, od prvih utakmica na terenu Račete, pa onda igrališta Zavoda za gluvonijeme, do sportskih dvorana gdje se igra u mnogo komfornijim uslovima i privlači pažnju, kako sportista, tako i posmatrača.