Mnogi sadašnji stanovnici Rakita i ne znaju da je do potresa 1979. na tom prostoru bilo naselje, u narodu zvano Špadola, koje su počeli graditi Italijani /1941-43/ kada je Boka Kotorska bila anektirana. Nazvano je po, sjećaju se stariji žitelji, arhitekti Enriku Spadoli, a imalo je tri stambene zgrade sa po 12 stanova i kao kuriozitet, pominju nekadašnji stanari, u suterenu su imali zajedničke prostorije za održavanje lične higijene /tuševe/, kao i praonicu za veš. U blizini zgrada bila je i livada Velebit, na kojoj su se mladi igrali a dječaci odigravali fudbalske mečeve sa rivalima iz Škaljara, čiji je teren bio kod župne crkve. Bilo je i nadmetanja sa vršnjacima iz Starog grada čiji je teren bio pločnik pred Katedralom Svetog Tripuna. Na požutjelim fotosima prepoznaju se Špadolani, Boro Marković, Zdravko Homen, Branimir Maslovar, Momo Ševaljević, Krešo Petrović, Bato Đuranović i Milan Kinjo Vujović, kasnije napadač Bokelja .
Osim tri stambene zgrade, u blizini je bio i objekat Građevinskog preduzeća Boka i poligon za, tada, moderne kamione marke Čepel.
Danas u Rakitama rade čak četiri kladionice, jedna prodavnica, kiosk, ugostiteljski objekat, frizerski saloni, obućar, Dnevni centar za stare osobe i pogrebno preduzeće.
Od Špadole do Rakita druga slika vremena, ljudi, navika i puno sjećanja i uspomena.


