Neposredno poslije razornog zemljotresa 1979. godine, iz Kotorskog vatrogasnog društva krenula je akcija organizovanog davanja krvi čiji su akteri bili Đuro Ivanović, Sveto Vujošević, Đuro Dončić, Vlado Badža, Atilio Panjako, Špiro Jovanović, Tonči Mirošević, Đokica Marković i Danilo Đurović — koji je i danas aktivan u Klubu dobrovoljnih davalaca krvi, a krv je dao čak 149 puta.
U periodu najveće aktivnosti Kluba u Kotoru bilo je registrovano čak 1.276 članova raspoređenih u 21 aktiv po radnim organizacijama i ustanovama, gdje se vodila uredna evidencija o članstvu i broju davanja krvi, uvijek u bliskoj koordinaciji sa medicinskim ustanovama. Ova aktivnost bila je afirmisana i među mladima, posebno na Pomorskom fakultetu. Pamti se i gest kotorskih davalaca Danila Đurovića, Sava Draškovića, Danijela-Anta Đurovića, te Fatana i Ilijaza Ahmetija, koji su poslije zemljotresa u Albaniji samoinicijativno otišli u tu državu i dali krv. Takođe, davaoci krvi iz Kotora obezbijedili su i dragocjene zalihe za stradale u zemljotresu u Jermeniji, koje su potom transportovane u tu zemlju.
S obzirom na značaj i stalnu potrebu za rezervama krvi, kao i na brojnost medicinskih ustanova na području kotorske opštine, bilo bi dobro da se povremeno pomogne Klubu dobrovoljnih davalaca krvi i Crvenom krstu u rješavanju određenih organizacionih dilema. Što se tiče same spremnosti davalaca da daju svoju krv, tu neizvjesnosti nema. O tome svjedoči i dr Snežana Filipović, šefica organizacione jedinice Zavoda za transfuziju u Kotoru, podsjećajući na nedavnu akciju sprovedenu u TPC „Kamelija“, kao i na odličnu saradnju sa davaocima iz Budve, Tivta i Herceg Novog.
Najzad, bilo bi lijepo da se kao organizovana zajednica češće prisjetimo požrtvovanja i humanosti dobrovoljnih davalaca krvi koji svoju krv daju ne pitajući kome je namijenjena niti odakle dolazi. Na nama je da na primjeren način afirmišemo ove aktivnosti među mlađim generacijama — jer je 65 godina starosna granica za davaoce, a bolnicama je, nažalost, krv potrebna svakog dana.


