Pobuna, koja je trajala od prvog do trećeg februara, imala je odjeka ali i posljedice. Silom ugašena rezultirala je hapšenjem oko 800 mornara i podoficira. Na prijeki sud izvedeno je 40 uhapšenih, a smrtnom kaznom streljanjem osuđeni su Čeh František Raš, Antun Grabar iz Poreča, Jerko Šišgorić iz Šibenika i Mate Brničević iz Omiša. Osuđeni na vremenske kazne su u septembru iste godine, kada je kraj rata bio na vidiku, oslobođeni. Skoro 50 odsto optuženih bilo je južnoslovenskog porijekla, među kojima je bilo i Bokelja, a ostalo su bili Česi, Slovaci, Njemci, Mađari, Rumuni, Ukrajinci…
U rano jutro 11. februara smrtna kazna je izvršena u Škaljarima a osuđene je pred smrt ispovijedao, kao vojni sveštenik, don Niko Luković, sa kojim je autor ovog priloga imao priliku da razgovara na tu temu 1965. g. u pripremi vlastitog matursklog rada “Pobuna mornara u Boki Kotorskoj 1918.”. Tada je don Niko objasnio da je František Raš odbio da se ispovijedi a ostali su, veoma tužni i demoralisani, pominjali članove porodice i tugu zbog najavljenog strijeljanja.
U periodu između dva svjetska rata taj događaj je u Kotoru obilježavan - redovno su se davale komemoracije na grobu u Škaljarima. U novoj Jugoslaviji 1968. g. obilježeno je pola vijeka pobune moranara a u malom parku, između groblja i dječjeg vrtića u Škaljarima, podignuto je spomen obilježje gdje se svake godine podsjećamo na taj događaj.


